Blog – Brana Car (skvoš trener i sportski radnik)

Skvoš inicijativa

01.07.2021.

Snimali smo emisiju o skvošu za Boomerang produkciju, sve je proteklo uobičajeno, ali se izdvajao detalj kreativnosti novinarke. Nakon nekog vremena stigao je poziv da gledam Radio televiziju Vojvodine gde će emisija biti prikazana. Posle uvoda ostao sam zatečen rečima, koje ću vam preneti u celosti.

Džentlmen je interesantan i informisan.
Danas je lako izgubiti se u ciklusu koji funkcioniše na relaciji spavanje, posao, društvene mreže.
Što lišava ljude bilo čega zanimljivog za reći. Interesantan čovek je u stanju da razgovara o raznim temama. Zanima ga kako funkcioniše svet oko njega i ima aktivnu težnju za proširenje znanja zbog sebe samog.
Džentlmen teži ka tome da nauči što više, otvoren je prema novim idejama, prihvata konstruktivne kritike i priznaje poraz, koji za njega predstavlja put ka rastu i samospoznaji.
Džentlmen ima visoke standarde, a visoki standardi teraju ljude da čine najbolje što mogu. On ih postavlja samom sebi, ali se i okružuje takvim kvalitetnim ljudima.
Na posletku, on ima dobre manire; uljudan je, ljubazan, pun poštovanja, dobar i razuman partner za razgovor.
Ova tema u sportskoj slici predstavljena je kroz igru u kojoj važe baš ovakva pravila i koja ističe upravo ovakve osobine kod igrača.
SKVOŠ je džentlmen među sportovima.

Boomerang produkcija

Ovako nas drugi vide, ovakav je naš sport. Džentlmenska, bezpoštedna borba!
Sezona polako staje, ostao je poneki veliki turnir i svi čekaju septembar i novu sezonu. Međutim ovaj datum je mnogo važan u kalendaru rekreativaca, takmičara, sportskih direktora, vlasnika klubova i sponzora. Sada počinju dogovori, planovi, projekti, sve što treba da se uradi da sezona počne i traje bez problema. Nakon 15 godina rada u skvoš sportu na raznim poljima (instruktor, trener, mentor, selektor reprezentacije, tehnički direktor, menadžer sportskog dela kluba, glavni trener, predsednik granskog sportskog saveza) dobio sam inspiraciju da pišem blog, prosto da ostvarim komunikaciju sa svima koji žele da čitaju o skvošu. Dobio sam inspiraciju da ponovo pravim neke regionalne lige, turnire i druženja. Možda sam preveliki entuzijasta, ali to je moja priroda. Takav pokrećem i druge ljude, priznali su mi to, dakle ne smem stati, zbog svih nas u ovom malom prelepom ekosistemu.
Postoje razni sajtovi, članci, video blogovi, knjige i časopisi o skvošu, ali ono što ne nalazim u njima je mikro svet, mnogi pričaju o velikim turnirima, a nisu organizovali ni mali, o šampionima, a nisu trenirali ni juniorskog prvaka nekog grada, o pravljenju velikog kluba, a nisu vodili ni trafiku, a ja želim nešto drugo. Posvetiću blog realnim temama, velikim i malim iz realnog ugla, zašto skvoš stoji ili čak ide unazad, zašto su u skvošu najmasovniji masters turniri, kako se sveža krv troši, a ne uzgaja, gde žive potencijalni šampioni, ko su veliki igrači, takmičari, sponzori, vlasnici. Pokušaću da otkrijem tajne, da zagolicam maštu, da postavim standarde i da pokrenem lavinu.
Svoš je nastao u zatvoru.. po Forbsovoj listi skvoš je najzdraviji sport na svetu…. čuvene rečenice od kojih sve počinje ili gde sve staje. Mišljenja sam da je ovo drugo mnogo bliže, da je sve stalo od momenta kada su ljudi u skvošu pomislili da je vrhunac menadžmenta i marketinga izražen u dvema floskulama, od kojih je jedna legenda. Na legendama se zasniva dobar roman koji drži čitaoca u fotelji zamišljenog, ali skvoš je nešto drugo. Sport u kome rezultat zavisi od najvećeg broja realnih faktora u odnosu na sve druge sportove. Ova rečenica deluje jako komplikovano, ne može da se koristi u marketinške svehe, ali opisuje skvoš onakvim kakav jeste. Sport uma, brzine donošenja odluke, brzine rekcije, predviđanja, snage, preciznosti, brzinske izdržljivosti, i tako dalje i tako dalje. Ne želim u prvom tekstu da davim tehnikalijama, skvoš može biti zanimljiv na svakom nivou, onome ko mu pristupi sa željom da uživa i da se zabavi.
Da li igra mora biti po strogim pravilima?
Ne mora, da dragi moji ne mora, čak je i poželjno da animatori u klubu (treneri) modifikuju pravila igre, kako bi igrači uživali, bitno je da se razvije lanac reakcije hormona pozitivnog stanja i želje da se ponovo doživi isto. Animator mora da vidi dalje, da razmišlja brže, da želi dobru zabavu, ali treba podršku kluba, saradnika i igrača. Otvorenom komunikacijom sa svima u lancu upravljanja procesom rekreativnog ili takmičarskog bavljenja skvošem vlasnik kluba može ostvariti ogromne prednosti. Vlasnik kluba je najčešće neko ko voli skvoš, pa iz te ljubavi izađe ostavljen, napušten i iscrpljen. Ljubav je emotivna kategorija, a emocije vode ka neracionalnom razmišljanju. U poslu ovo može dovesti do pravljenja pogrešnih poteza, pa ispravljanje štete još gorim potezima, i tako dalje u krug do potpunog uništenja.
Pričam malo o problemima, malo o rešenjima, jedno bez drugog ne ide. Prošao sam ovaj proces, kao što sam napisao, na svim nivoima, još jedino nisam bio vlasnik kluba. Ne bih voleo da postanem, to bi me iscrpilo načisto. Njima je najteže. Vlasnici klubova u Engleskoj recimo, uživaju u blagodetima popularnosti skvoša na tlu te zemlje. Ex popularnosti, najveći broj članova je između 30 i 70 godina starosti. Klubovi se polako zatvaraju, kada ostare članovi, vlasnici i učesnici u procesu takođe. U Kini je totalno obrnuta slika, otvaraju se klubovi iz dana u dan, ali su prepuni samo dece, skupe su članarine i časovi, skvoš se predstavlja kao most ka univerzitetima u Americi i kao mondenski sport u rangu jahanja, jedriličarstva i mačevanja. Dve strane, sveta i medalje (kako se kaže kod nas). Treća strana je Egipat, jedino svetlo na kraju tunela, sonovni motor skvoš sporta u poslednjih 30 godina, nacija koja suvereno vlada ovim sportom već duži niz godina.
Šta ima Egipat, kako naučiti od njih?
Egipat je razvoj skvoša započeo u periodu vlasti Hosnija Mubaraka. Njegova lična ljubav i strast prema ovom sportu dovela je do državnog projekta razvoja skvoša. Postojao je skvoš u Egiptu, ali u obrisima engleskih vojnih baza, dok su suvereno vladali ovom kolonijom. Međutim državnim projektom razvoja ponuđena je mogućnost stvaranja svetskih prvaka u sportu koji nije mnogo popularan širom sveta. Koga to zanima, kako ćemo time dobiti sponzore, kako ćemo preživeti u klubovima?! Grupa ljudi je verovala u ideju razvoja, bili su spremni da ispoštuju put razvoja. Pronašli su ljude spremne na žrtvu i snovi su počeli da se ostvaruju. Uspesi su dovodili nove članove, deca su dovodila roditelje, roditelji prijatelje i sve se zakotrljalo ogromnom brzinom do te mere da je Egipat sada užarena kugla koja se valja po svetskom skvošu i da se stiče utisak kako svi drugi odustaju, povlače se pred silom. U kategoriji do 9 godina 2019. godine učestvovalo je 3000 dece, da tri hiljade. Sve titule juniorskih i seniorskih prvaka sveta su u njihovim rukama. OK, ne treba više, ovaj blog čitaju svi koji su makar malo vezani za skvoš, svi znaju šta je Egipat u skvošu.
A gde su ostali?
Pobegli glavom bez obzira. Ne nisu, šalim se.
Država Quinsland u Australiji, Brizbejn, Zlatna obla, kakvo mesto za život i rad. U ovoj oblasti živi nešto više od 5 miliona ljudi. U novoizgrađenom nacionalnom skvoš centru Australije održana je Trenerska konferencija svetske skvoš federacije 2018. godine, na kojoj sam imao čast da prisustvujem. Tu sam čuo i video neku drugu skvoš priču. Stari šampioni, vladari skvoš sveta, seli su i presekli. Ovako ne može dalje, moramo da krenemo iz početka. Negde smo se izgubili i vrtimo se u krug. Razvezali su čvor, postavili mlade odgovorne ljude i pustili ih da grade novu kuću na njihovim snažnim temeljima. U isti koš stavljam i Novi Zeland, jer uprkos snažnom rivalstvu imaju tesnu saradnju na stručnom i razvojnom polju. Čak NZ i prednjači po projektima i standardizaciji procesa. Nada postoji i na drugom kraju planete, znači skvoš neće umreti, oduševljeno se vraćam posle konferencije i počinjem svoju misiju. Širenje pozitivne energije i saznanja, kada i gde god je to moguće.
Završiću prvi blog sa Srbijom, ne mogu da ne spomenem nas kao jedinstveni slučaj u skvošu, da sa najmanjim brojem terena osvojimo zlatnu medalju na prvenstvu Blakana i slično. Uspesi sprpskih sportista iz teških uslova su već opisani u mnogim kolumnama, pa ne bih o tome pisao. Lako je Egiptu, da pored fudbala stvori drugi sport u koji će svi da veruju i svi da mu se klanjaju. Kako jedna mala Srbija da stvori skvoš ekosistem, kada šampioni samo dolaze na balkon. Ređaju se košarkaši i košarkašice, vaterposlisti ne silaze, odbojkašice i odbojkaši, teniseri, borilački sportovi itd. Volim sport i radujem se svakom sportskom uspehu zemlje i kluba za koji navijam. Plačem iz duše ne mogu to da zaustavim kada sportisti ostvare velike rezultate. Oni koji me poznaju imali su prilike to da vide.
Plakao sam i kada smo osvojili skvoš medalje na prvenstvima Balkana ili kada je Aleksandar Šofranac osvojio veliki juniorski turnir u Budimpešti.
Šta se posle desilo?
Prevelika, bezrazložna strast kod donošenja odluka, emocije, greške. Svi mi koji smo bili deo sistema smo na svoj način pogrešili.
Da li smo zbog toga odustali?
Ja nisam odustao. Znam one koji nisu odustali i koji su mi podrška i podstrek za dalju borbu. Udruženi krećemo dalje.
Razvoj skvoša u Srbiji tek počinje, preležali smo dečije boginje.
Vežite se polećemo!